KAKAV TREBA DA BUDE DIREKTOR ZA ZNANJE?
Ako se prihvati mišljenje da je jedan od osnovnih zadataka direktora za znanje da identifikuje koja sve znanja postoje u okviru kompanije (bilo da se ona nalaze u dokumentima ili glavama zaposlenih), da ohrabri zaposlene da ta znanja podele sa kolegama, i da uspostavi instrumente koji će omogućiti njihovu široku primenu, onda je jasno da je najveći izazov za direktora za znanje da stvori klimu u kojoj će ljudi deliti svoja znanja sa drugim kolegama.
Problem je u tome što ljudi u kompanijama, tradicionalno, nisu bili nagrađeni za ovakav vid saradnje. Može se čak reći da je bilo potpuno suprotno: za poslodavce je uvek bilo važno da imaju stručnjake koji su imali znanja koja drugi nisu imali, što je imalo za posledicu da se znanje brižljivo i ljubomorno čuvalo. To je razlog što ovaj novi koncept "deljenja i širenja znanja "predstavlja veliki izazov koji zahteva promenu čitave korporativne kulture organizacije. Zbog toga je uspostavljanje korporativne kulture koja će biti naklonjena znanju apsolutni prioritet.
Konsultant Thomas Davenport je u istraživanju koje je sprovedene u 20 kompanija u SAD-a koje je bilo vezano za 31 projekat koji se odnosio na znanje, utvrdio da su organizacije sa najboljom strategijom u oblasti upravljanja znanjem one u kojima rade ljudi koji su intelektualno radoznali, koji uživaju da diskutuju o stvarima koje znaju i koji vole da pomažu drugima. U svim kompanijama ima takvih ljudi, ali negativni aspekti postojeće korporativne kulture kao što su nepoverenje, odbojnost i Kronični nedostatak vremena da se ljudi sretnu i razgovaraju predstavljaju veliku prepreku. Kompanije koje svojim striktnim pravilima sprečavaju ljude da slobodno i opušteno razgovaraju, na taj način, u svojoj sredini "ubijaju" razmenu znanja, kreativnost i inovacije.
Da bi stvorili ovakav ambijent, direktori za znanje moraju da imaju specifičnu i jedinstvenu konstituciju: moraju da budu entuzijasti puni energije koji transformaciju svoje firme kroz upravljanje znanjem prihvataju kao svoju misiju. Moraju da budu širokih interesovanja, društveni i tolerantni, ali s druge strane odmereni i pragmatični. Moraju da razmišljaju konceptualno i da budu u stanju da stvari posmatraju široko i sveobuhvatno. Moraju jasno da komuniciraju koncept znanja i da ga aktivno promovišu, ali i da ga argumentovano brane, kada je to potrebno.
Konačno, potrebno je da ih ljudi prepoznaju kao lidere, da budu uspešni u timskom radu, uticaju na druge i uspostavljanju korektnih međuljudskih odnosa. Kombinacijom svih ovih veština dobija se sjajan promoter promena. Da bi mogli da odgovore ovako složenom poslu, direktori za znanje moraju da poseduju operativna i primenjiva znanja iz brojnih disciplina: informatičke tehnologije, menadžmenta, komunikacije, istraživanja itd. Upoređivanjem novih ideja sa potrebama firme oni su istovremeno i konsultanti koji nastoje da izaberu one ideje koje će se najbolje uklopiti u viziju znanja organizacije. Zbog toga je izbor prave osobe za ovu funkciju podjednako važan kao i sama odluka da se u organizaciju uvede funkcija direktora za znanje.
Nesporno je da je znanje i učenje za svetske kompanije postalo novi strateški imperativ, uslov opstanka i razvoja, ali smo isto tako sigurni da će u duhu najnovijih promena u našoj zemlji znanje zauzeti mesto koje mu pripada i da će ono postati stvar potrebe i da više neće biti samo stvar vizije, afiniteta ili dobre volje pojedinih direktora. Očekujemo prvi veliki korak - da se i u našim kompanijama imenuju ljudi koji će na početku posvetiti znanju u firmi makar samo 10 ili 20% svog radnog vremena, a verujemo da neće proći mnogo vremena kada ćemo u našoj sredini imati i prve "prave" direktore za znanje!
Copyright © 2018 amwmg, All right reserved.